Franšizing se najčešće definira kao sistem suradnje i međusobnih poslovnih odnosa između neovisnih poduzeća povezanih franšiznim ugovorom. Franšizing se javlja  kada kompanija - vlasnik proizvoda i usluga (davatelj franšize) pruža mogućnost određenoj osobi ili grupi (primtelju franšize) da distribuira njegove proizvode ili usluge, koristi njegovo ime i znak, kao i poslovni sistem, a primatelj franšize se obvezuje da će poslovati pod točno određenim uvjetima.          

Davatelj franšize prenosi svoj već isprobani sistem poslovanja, robnu marku, priručnike, opremu, obuku, iskustvo i usluge podrške. Davatelj franšize ima određenu kontrolu nad načinom poslovanja korisnika franšize. Zauzvrat, primatelj franšize plaća davatelju početnu naknadu i naknadu za korištenje trgovačkog imena i načina poslovanja.

Oblik poslovanja koji nudi franšiza je najbliži garanciji za uspjeh na današnjem tržištu. Franšizno poslovanje pruža sigurniji početak poslovanja i veću vjerojatnost za uspjehom nego u samostalnom poslu. Sva su istraživanja pokazala da pokretanje poslovanja u sistemu franšize vrlo rijetko ne uspijeva, a kada se to dogodi, najčešći razlog je taj što se primatelj franšize nije držao sistema rada i procedura. Još jedan razlog zašto je mudro kupiti franšizu je taj što se financijsko poslovanje franšize može temeljno istražiti prije nego što se uđe u velike troškove. Kada sami započinjete posao, uvijek poslujete sa rizikom.

Davatelj franšize zajedno sa svojim primateljima franšize stvara franšiznu mrežu i njegova je odgovornost da osigura rad i rast mreže. Zahvaljujući zajedničkoj marki, franšizna mreža brzo gradi identitet i reputaciju.

Primatelj franšize mora imati u vidu sljedeće:

  • mora poštovati odnos između davatelja franšize i sebe koji je određen ugovorom,
  • ne smije ni na jedan način kompromitirati reputaciju mreže tj. svih drugih primatelja franšize,
  • ne smije iznevjeriti  povjerenje svojih kupaca, jer time ne nanosi štetu samo sebi već i cijeloj mreži.